Laku noć, mali prinče

Očekivali su da će se u svježini jeseni ponovo vratiti na svoju svakodnevnu dvostruku stazu. Ali on je umro tijekom praznika. I otada hoda u mojoj glavi. Dok paradiram pred svojim studentima, on je tu, premda ja nisam tako odlučio. Ovim riječima započinje priča o ocu i sinu ili sinu i ocu. Njihov se odnos s godinama mijenjao: nakon idiličnog djetinjstva (svakog Božića zajedno postavljaju jaslice, ljeti idu na pecanje, cijela obitelj nedjeljom odlazi u kino) slijedi razdoblje sinova odrastanja, obilježeno latentnim sukobima (zabrane izlazaka, mladenački bunt, strah od neuspjeha na maturi) i postupnim udaljavanjem koje će dovesti do potpunog prekida veze. Pripovjedač tek godinama nakon očeve smrti shvaća sve vidove tog složenog odnosa i uočava u čemu je griješio. Nije sin jedini koji je propuštao prilike da nešto kaže ili učini. I otac je uvijek bio šutljiv, strog, škrt u pokazivanju osjećaja. Kad je shvatio da njegov sin nije normalan i izuzetan, već drugačiji i da od njega uzalud očekuje unuka, rekao mu je da ga više ne želi vidjeti.