Ljepotica gospodnja

Remek-djelo ljubavne literature našeg vremena. Na tragu realističke tradicije, Albert Cohen prati uspone i padove židova Solala i njegove obitelji. Život male židovske zajednice na obali Jonskoga mora suprotstavlja satiri međunarodnih političkih krugova, mediteransku idilu rugobi zapadanjačke svakidašnjice, a rabelaisovsku parodiju ozbiljnu promišljanju židovskog identiteta. Stil Alberta Cohena je lirski, barokni jezik odiše humorom, a Ljepotica Gospodnja ironična je slika ljubavi i strasti, o židovskoj sagi bez premca. *** Albert Cohen, pravim imenom Abraham Albert Coen, švicarski autor (Krf – 1895., Ženeva – 1981.), hrvatskom se čitateljstvu predstavlja remek-djelom iz 1968. godine Belle du Seigneur (Ljepotica Gospodnja), koje je iste godine ovjenčano Godišnjom nagradom za roman Francuske akademije. Roman započet već oko 1935. godine, najavljen nakon objavljivanja romana Mangeclous (1938.), djelo nevjerojatnoga opsega usprkos kraćenjima (iz kojih se rodio još jedan roman, Les Valeureux), vratilo je slavu piscu kojega su nakon Drugoga svjetskog rata pomalo zaboravili. Nije slučajno ta židovska saga dobila epitet nenadmašne suvremene epopeje. Životi članova obitelji Solal, istodobno izuzetni i posve obični, i njihov put od ugleda i sreće do bijede i siromaštva približavaju Cohenov opus Zolinu ciklusu Les Rougon-Ma-cquart, no Cohen genealogiju upotpunjuje elementom komičnoga, koji na osebujan način predstavlja vitalnost i bol Odabranoga naroda koji je protjeran iz Povijesti. Vitalnošću obilježeno podrijetlo obitelji opijene suncem Izraela i grčkog otoka Kefalonije opaja se i riječima koje im udi­še barokni duh njihova stvoritelja. Oživotvoreni u četiri romana, Solal, Mangeclous, Belle du Seigneur i Les Valeureux, junaci ostaju dosljedni sebi, stvarajući svojim brbljanjem neobičan, smiješni Olimp, na kojemu bogo­vi ne mogu promijeniti stvarnost, jer njome despotski vlada autor koji je pobijedio vrijeme pripovijedanjem. Suvremeni je takmac Šeherezadi (Jean Blot) i prorok, jer putem Solalova bolnoga erotskog iskustva navješćuje vladavinu ljubavi. Belle du Seigneur roman je u sedam dijelova, sa 106 numeriranih nenaslovljenih poglavlja, što ima barem dvojaku svrhu – predočuje istodobno i in-timu i eks-timu. Nameće nam se kao satira društvenih odnosa, napose diplomatskih krugova, no istodobno prikazuje evoluciju ljubavne strasti dvoje protagonista u manje od godinu dana, od 1. svibnja 1935. do 9. rujna 1936. godine. Kao freska vječne pustolovine muškarca i žene, i tragedija destruktivne ljubavi Solala i lijepe Ariane, roman pobjedonosno otkriva mehanizme jedne razarajuće strasti, njezine čari i protuslovlja.