Ljudi bez mjesta

Junakinja romana je majka kojoj se život raspada zbog heroina: sin joj je ovisnik, skita se i krade sve iz kuće, muž patrijahalni konzervativac koji krivi njen tolerantni odgoj kao uzrok zlu, a na koncu je i napušta te odlazi s drugom… Način na koji nesreća truje međuljudske odnose, paleta reakcija na ovisništvo, stid i društveno otpadništvo “drogaške” obitelji, atmosfera opsade u kući – sav je taj mučni svijet nusprodukata droge Ankovićeva obradila upućeno i dojmljivo. Da su manje naivno i pravocrtno napisane, te stranice posvećene majci, čije dijete vene, a ona ne razumije zašto i gdje je to počelo, ne bi bile tako potresne. (Iz recenzije Jurice Pavičića)