Lokacija vizualnosti

Živimo u doba mrežnog cirkuliranja nepreglednih količina vizualnih informacija, pri čemu »vizualno« obuhvaća klasično shvaćene umjetničke discipline (slikarstvo, kiparstvo, grafika, video, dizajn, arhitektura), potom opipljivo vidljive kulturne oblike kao što su popularna kultura, masovna kultura oglašavanja, film, propaganda, televizija, moda, itd. te druge elemente kategorije vizualnosti koji postaju neuhvatljivi u svom proširenju na prostore i mjesta vizualne konstrukcije kulture i umjetnosti, od produkcije, distribucije i recepcije do edukacije i komunikacije. Iz toga proizlazi potreba za znanjem kojim se obilje vizualnih informacija može predstaviti i opisati na najbolji mogući način. Razvoj vizualnih disciplina u svijetu (npr. »visual studies« u anglo-američkome području odnosno »Bildwissenschaft« u njemačkome) pokazuje da je suvremena teorija slike postavila nove paradigme i razvila potpuno nove epistemološke modele. Upravo to u hrvatskoj sredini čini knjiga Sonje Briski Uzelac Lokacija vizualnosti. Prvi dio knjige, »Epistemološki status vizualnog«, teorijski se bavi pojmom lokaliziranja vizualnog, tj. uvjetima pod kojima danas stječemo znanja o slikama i načinima na koje promatramo medijski posredovane slike. To treba razumjeti, u najboljem smislu poznate sintagme, kao raspravu o metodi: kamo treba gledati, što treba vidjeti i kako to treba tumačiti. U drugom dijelu knjige, »Medijski transfer vizualnog«, autorica proširuje ranije ustanovljenu znanstvenu metodologiju na širi kompleks problema i pokazuje specifične prilagodbe koje suvremeni diskurs povijesti umjetnosti i znanosti o slici mora preuzeti kako bi bio kritički i epistemološki relevantan. Treći dio, »Lokaliziranje vizualnog«, pokazuje na koji način treba primijeniti znanstvene modele na suvremenu hrvatsku praksu. Autorica najprije ustanovljuje vlastiti kritički jezik, testira njegove dosege i zatim ga primjenjuje u analizi prakse vizualnih umjetnosti, kritičkih osvrta na izložbe, knjiga i društvenih događaja.