Mamac

David Albahari svakako je najveći židovski pisac poslije Danila Kiša na ovim ex-jugoslavenskim prostorima. Vrhunski artist, poznavatelj mnogih kultura, Albahari točno zna odmjeriti trenutak kad riječi mogu biti nositeljice živoga, a kada su samo puko iskeženo postmodernističko prenemaganje. Kao što u romanu Cink pisac proživljava očevu smrt, u ovome romanu govori o majci, preslušavajući njezin glas s magnetofonske vrpce. Kao i uvijek, Albahari govori najviše o sebi, pa tek onda i o drugima.