Maršal Bass : Crna banda ; Krvava obitelj

Napomena : knjija je otpis iz javne knjižnice. Uredna. Arizona, 1875. Bivši rob, vojnik i skitnica, a sad farmer i obiteljski čovjek, River Bass postao je prvi crni zamjenik maršala Sjedinjenih Američkih Država. Značku je prihvatio u želji za poštovanjem i ravnopravnošću, ali je time naglavce zaronio u okrutnost svijeta. Priča o Riveru Bassu u konačnici je priča o vrlo usamljenom čovjeku. Polazeći od povijesnih osoba i činjenica, Darko Macan i Igor Kordej u Maršalu Bassu nalaze način da klasičnim motivima westerna pristupe na svjež način. U ovoj knjizi Fibra donosi dvije premijerne epizode ovog u Francuskoj vrlo dobro primljenoga serijala. I Macan i Kordej svjesni su zakonitosti žanra, karaktera francuskog tržišta i tradicije koja im je prethodila i unutar koje stvaraju vlastiti strip, no i jednome i drugome to je znanje tek podatna podloga za manipulaciju, za pričanje napete im priče i prezentaciju vlastitih sitnih, i ne tako sitnih bravuroznosti. Od spektakularnih Kordejevih masovki i divljih scena u blatu gdje, kao kod Hermanna, svaki lik smrdi na sebi svojstven način, do Macanovih sporadičnih izleta u vesele bizarnosti s mrtvim bebama ili narušavanja tvrde atmosfere parafraziranjem šeretskog Brixyjevog jezika (vidljivog barem u hrvatskoj redakciji) Maršal Bass isijava zaraznu energiju i kreativno veselje kakvo se već godinama nije vidjelo u umornim, dugovječnim serijalama koji dominiraju francuskim tržištem. I dok će francuski urednici, a s njima i francuska kultura, raširenih ruku prihvatiti profesionalce, neovisno iz koje države dolazili, hrvatska će kultura cijeloj toj stripovskoj raboti pristupiti s uobičajenom zadrškom. Možda je tako i bolje. Od prvih Maurovićevih konja, preko Pilotea, Spiroua, Métal Hurlanta, Poleta, Vama, Trondheima, fanzina, Q-a, Sergeja pa do najnovijih konja Maršala Bassa prošlo je gotovo stotinu godina. Stotinu godina neprekinutih utjecaja, citata, iščitavanja, preispisivanja i uzajamnog poštovanja. Ako se izdržalo toliko dugo bez značajnijeg upliva službene kulture, izdržat će se i dalje. Zbog odnosa snaga dviju kultura utjecaj je uglavnom bio jednostran, no možda je s Maršalom Bassom konačno došlo vrijeme da se i hrvatski strip upiše u europski i to na jedini smisleni način – kao citat i opće mjesto za stripove koji tek imaju doći. Tko god došao nakon njih, od Kordeja i Macana imat će štošta za naučiti. ( iz kritičkog prikaza Matka Vladanovića )