Mati

Majka (1906.) Maxima Gorkog temeljno je djelo ranog socijalističkog realizma, smješteno u pozadinu ruskog revolucionarnog žara nakon neuspjele revolucije 1905. godine. Roman prikazuje borbe radničke klase kroz priču o Pelageji Nilovnoj, tvorničkoj radnici udovici koja postaje politički probuđena revolucionarnim aktivnostima njezina sina Pavela. Inspiriran stvarnim događajima u Sormovu, ističe teme siromaštva, potlačenosti i čežnje za slobodom i pravdom. Dok ju je Gorki zamislio kao političko oruđe za poticanje proleterske solidarnosti, kritičari su primijetili da njezin ideološki fokus često zasjenjuje njegove književne kvalitete, s likovima koji služe kao simbolički prikazi, a ne kao potpuno razvijene osobe. Unatoč svojim nedostacima, Majka ostaje orijentir u ruskoj književnosti zbog svog živopisnog prikaza klasne borbe i njezinog utjecaja na sovjetske književne tradicije.