Medeja; Kasandra

Za razliku od antičkih grčkih autora, njemačka autorica dvadesetog stoljeća odlučila se za obradu dvaju mitoloških likova u formi romana. U predlošcima je prepoznala model koji je dovoljno otvoren da primi vlastita iskustva iz sadašnjosti, a ujedno daje mogućnost distance, koju donosi vrijeme. Središnji lik Medeje barbarka je s istoka koja je, izgarajući od ljubavi prema Jazonu, pomogla tom Argonautu da ukrade zlatno runo. Autorica kao istinitu prihvaća verziju mita prije Euripida, a u ovoj iscjeliteljici i čarobnici spisateljica pronalazi primjer za prevrednovanje vrijednosti u procesu izgrađivanja naše civilizacije iz predcivilizacijskih društava. Glavni lik drugoga romana, Kasandra, od boga Apolona dobila je proročki dar, ali je on želi silom obljubiti, čemu se ona opire. U ovome mitu autorica vidi duboku metaforu o sudbini žena u posljednjim tisućljećima.