Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije

Kada sam u lipnju 1994. godine jedno jutro ušao u zrakoplov za Pariz, susreo sam profesora Davora Krapca sa Pravnog fakulteta u Zagrebu. Putem, u zrakoplovu, iznio mi je svoju ideju o potrebi što hitnijeg izdavanja temeljne knjige vezane uz problematiku sudovanja suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Odmah, po povratku, kolega Krapac i ja zajedničkim smo snagama prionuli na posao, željeći što hitnije realizirati ideju o objavljivanju ove knjige. Članovi Hrvatskog helsinškog odbora dali su punu podršku proiektu Sud. Godinu dana radili smo na knjizi koja je pred J.ilma. Da bi ova knjiga mogla poslužiti i onima koji će se stručno baviti problemima Suda u Haagu za ratne zločine, ili pak sucima i tužiteljima, a s obzirom na to da će optuženi biti uglavnom sa srpskog i hrvatskog jezičnog područja, odlučili smo objaviti usporedno engleski i hrvatski tekst pravila o radu Suda, kao i nekih drugi,h temeljnih zakona. Budući da je za ovakvu vrstu prijevoda bila potrebna i znanstvena verifikacija tih prijevoda, sam projekt prijevoda i pripreme odnio je puno više vremena nego što smo u početku očekivali. Razlog zbog kojeg snw smatrali da je potrebno objaviti knjigu upravo s tekstovima koji se nalaze u ovitku ispred Vas, vrlo su jednostavni. Naime, o haškom sudu za ratne zločine kojega su ustanovili Ujedinjeni narod4 napisane su velike količine papira, a da mnogi, autori tekstova nikad pred sobom nisu imali ni jedan temeljni dokument toga Suda, ili pak bilo kakav izvještaj. Stoga se u ovoj knjizi nalaze, kako temeljni dokumenti na osnovi kojih će Sud suditi, tako i tekstovi (uvodni tekst profesora Krapca) koji upućuju u znanstvenu i pravnu problematiku ovoga Suda. Ujedno tu je i izvještaj skupine eksperata Ujedinjenih naroda, popularnije poznat pod nazivom Bassiounijev izvještaj, po posljednjem rukovoditelju izvjestiteljske skupine Ujedinjnih naroda, uglednom američkom profesoru Sharifu Bassiouniu egipatskog porijekla. Tek sada kad je ova knjiga pred znatiželjnim čitalaštvom, bit će moguće puno intenzivnije pristupiti pravim raspravama o svrs4 cilju i načinu rada ovoga Suda. Jednostavno, ono što mi u Hefonškom odboru zovemo kulturom Suda za ratne zločine’: u smislu edukacije ljudi što taj Sud, sam, zapravo znači, biti će puno razumljivije i pristupačnije i običnom građaninu. ‘