Ministar

Bošković piše filmski brzo i literarno studiozno, elementi političkog trilera, noira, psihodelije i melankolije čovjeka i društva u tranziciji organski a nepredvidljivo rastu jedno iz drugoga pa se svako malo čitatelj može zapitati tko je ovdje lud: Ministar, društvo ili on sam. Na tako teška pitanja nema lakih odgovora, pa koliko god ova knjiga bila opčinjavajuća, njezin je efekt secirajući i otrežnjujući: i čovjek i društvo se otkrivaju u svoj svojoj bijedi i raskoši, u neskladu i težnji da se dosegne žuđena normalnost i mir. Kruno Lokotar