Moj obračun s njima

Moj obračun s njima, knjiga polemika objavljena u vlastitoj nakladi početkom 1932. u Zagrebu. »U toj knjizi kronološki izlažem kakvim su se redom razvijale stvari do jednoglasnog obračunavanja sa mnom«, kaže Krleža u uvodu ciklusa od četrnaest polemičkih analiza kritičarskog postupka svojih protivnika (R. Maixner, J. Horvat, S. Tomašić, I. Brlić, K. Mesarić) te raščlambi »slučajeva« zasnovanih na osporavanju Krležina moralnoga i književnog kredibiliteta (barun Konrad, Diamantstein, Bach, ideološka i stilska matrica). Pet je fragmenata (Pro domo sua, dva o Maixneru, jedan o Tomašiću, te zapis o kazališnoj kritici) publicirano prethodno u Književniku (1930), a devet ih je ovdje prvi put objavljeno. Knjiga čini ne samo kronološku nego problemsku i žanrovsku cjelinu u koju su uključeni i ekstenzivni citati ranijih Krležinih tekstova (Barun Konrad, Narod koji gladuje, predavanje održano 1928. u Osijeku). Krleža je odlučio svoj sukob sa zagrebačkom kazališnom kritikom razviti u studiju, koja zahvatom i opsegom nadilazi neposredni povod. Uredništvo Književnika, gdje je kanio izložiti teze »o našoj kazališnoj kritici«, uskratilo mu je prostor; potom je pripremao i u Koprivnici tiskao knjigu Tri urednika, prema sačuvanoj dokumentaciji koncepcijski srodnu sinopsisu predavanja održana 9. IV. 1930. u dvorani zagrebačkoga Glazbenog zavoda. Pouzdanog objašnjenja zašto je od te knjige odustao nema, no kada su mu, nakon pokušaja Književnika da obnovi suradnju, »vlasnici lista opet zabranili da piše dalje o R. Maixneru«, napustio je prvotnu zamisao i, prema pismu J. Benešiću, odlučio dvoje: prestati taktizirati i ući u beskompromisni obračun ma kakve posljedice bile; svoje polemike proširiti »do jedne knjige: suvremeno stanje u našoj kazal. i likovnoj kritici, s ovim grupama: Matoševe svađe oko pisanja, Obzorovština: Lunaček. Moderna i njeni počeci: Ivanov etc.«. Svoju »temu« naziva »popljuvani Matoš«, a od Benešića moli instrukcije glede Matoševih polemika, navlastito njegovih »odgovora«. Međutim, K. neće realizirati ni tu zamisao. Sukob se nakon predavanja u Glazbenom zavodu i posebice premijere Lede zaoštrio, K. se više nije ograničavao na »tri urednika«, pa kada je Maixnera potkraj 1930. u Književniku upozorio kako će »sav citirani materijal« objaviti, koprivničko je izdanje, bez obzira na moguće zapreke što su ga usporavale, zacijelo već kanio preraditi. Samo mjesec dana nakon pisma Benešiću, K. je u razgovoru za beogradsko Vreme razdvojio »esej o Matoševim polemikama« Popljuvani Matoš, za koji kaže da ga je »završio«, i problemski sklop svoga osporavanja »sva pitanja« što ga je »razradio u jednoj knjizi koju će štampati po svoj prilici još ovoga proleća«. Da je u tom trenutku imao gotov koncept planirane knjige, pokazuju precizne elaboracije njezinih ključnih postavki što ih izlaže u formi ekstenzivnih odgovora na postavljena pitanja. Knjiga se ipak nije pojavila u predviđenom roku, a K. joj se vraćao tijekom čitave 1931: u srpnju piše Benešiću da će se zvati O sebi i o lažima oko sebe, te izići u prosincu. Napokon, prije nego što je početkom prosinca otputovao, završio ju je i predao u tisak, odlučujući se u posljednji trenutak promijeniti naslov Iz naše književne krčme u definitivni Moj obračun s njima. Postojala je, naime, mogućnost da bi naslovna sintagma s »krčmom« mogla biti povodom za tužbu zbog aluzije na kolaž citata i zaglavlja osporavanih publikacija kojim je knjiga bila opremljena. Svjestan da je na »redakciju izgubio puno vremena«, K. se u pismu Benešiću od 27. XI. nadao kako se »i toga riješio«, ali mu još 11. I. 1932. iz Praga javlja da »se to izdanje neprekidno odgađa«, jer »leži na drž. odvjetništvu«. Prema Bogdanovljevoj dataciji iz popisa Krležinih radova, knjiga se pojavila nakon nekoliko dana (16. siječnja).