Moje vjetrenjače

Knjiga znakovitog naslova dovršena je 1996. godine, ali je autor nije odmah objavio zbog političke situacije. Ugledni novinar promišlja najprije pitanje Hercegovaca i Hercegovine u prošlosti i u vremenu stvaranja te ustoličenja hrvatske države. S tim u vezi nastat će i vrijedni ogledi o hrvatstvu, njegovoj metropoli i, kako autor kaže – hrvatskim modelima stajanja u mjestu, što se odnosi prije svega na razvoj Hrvatske i njezinih regionalnih i etničkih problema (zadirući u pojam patrijarhalnog i plemenskog). Jednako su tako sažeti i razvidni ogledi o kršćanskoj Europi, licemjerstvu i iskrenosti, ponovljenoj hrvatskoj šutnji te, na kraju, o novoj hrvatskoj državi, njezinu razvoju, problemima branitelja, hrvatskom političkom puritanizmu i pomirbi povijesno zavađenih političkih strana. Stanko Bašić, koji svoja književna djela potpisuje kao Stanislav, rođen je 15. travnja 1945. godine u Broćancu. Osnovnu školu polazio je u Broćancu i Posušju. Učiteljsku školu završio je 1964. godine u Mostaru, a Filozofski fakultet 1971. godine u Sarajevu, odakle 1977. godine seli u Sinj, potom u Trogir, a zatim u Zadar. Od 1977. godine novinar je Slobodne Dalmacije. On je pjesnik, pripovjedač, književni kritičar, proučavatelj fenomena New age. Potpisnik je pisma sedmorice objavljenoga u Vjesniku 28. siječnja 1971. godine, kao svojevrsne Deklaracije o položaju hrvatskoga jezika i kulture u BIH.