Mor – fantastična pripovijest

Mor čuči negdje na panju među lišćem i mahovinom. Sluša kako ga netko zove, ali on već ništa ne razumije. Kad ga pomiluje grančica, zazriči zričak na rutavim mu prsima – on im ne zna ništa reći. Spusti se – i ide četveronoške kroz travu i suza za suzom runi mu se niz lice na lišće, na zemlju ispod njega. Samo katkad, ali to je tako rijetko, sjeti se on bio nekad čovjek – i onda se prikrade kroz šibike i ševare na kraj šume – i u predvečerje kad tonu zvijezde za oblacima iza horizonta – sjedne na panj na rubu šume i gleda na cestu – i put, kao da čeka nekoga da mu se vrati! Tko će se to njemu vratiti!?