Muškarac u žutom kaputu

Nagrada Vladimir Nazor za 2018. godinu U međuprostoru između istoka i zapada, u Karpatiji Liberi, državi koja nastaje, jedan čovjek, iako to ne bi želio, igra posebnu ulogu. Nakon revolucije čiji je on bio jedan od začetnika nastupio je kraj ere bežične elektroničke komunikacije i uslijedila neizvjesnost. Premda je on intelektualac kojemu svi vjeruju, rijetko tko ga istinski sluša. No svi ga prepoznaju po upečatljivom, jedinstvenom žutom kaputu. Kada jednom zađe, a kako drukčije nego slučajno, u Ulicu kojoj se ne nazire kraj, započet će njegova nevjerojatno istinita, čudesna avantura. Muškarac u žutom kaputu roman je stvarnostan i futuristički istovremeno. Poput Gullivera, glavni junak hrabro kroči u nepoznat svijet, koji se međutim pokazuje potpuno jednak njegovu. U dva dana doživljava ljubav i prevaru, prijateljstva i izdaju, neočekivane obrate. Dok mnoštvo likova u potrazi za svojim identitetom u njemu vidi spas, on raspoznaje tek njihove bolesne ambicije i naznake skore propasti. Ludwig Bauer propituje prirodu čovjeka, njegove ovisnosti, mane i strahove. U ovoj alegoriji, kao rijetko kad dosad, razotkriva se današnji svijet prepun lažnih proroka i želje za brzim uspjehom. Muškarac u žutom kaputu, prepun humora i strasti, ljubavnih zapleta i političkih podvala, filozofskih razmatranja i heretičnih misli, istinski je roman dvadeset i prvoga stoljeća. “Nije to uopće stvar poštenja. Laganje je u biti društvene interakcije. Laganje je u biti komunikacije. A što se poštenja tiče, nerijetko je laž poštenija, uvjetno rečeno poštenija od istine. Bolesnom prijatelju reći ćemo da će već sutra ozdraviti, iako smo svjesni da je to laž, ili možda laž. Ali ta laž može mu dati zrnce ohrabrenja i tako pridonijeti mogućnosti da zaista brže ozdravi. Uzmite one nekadašnje mobitele koje su i u javnom prostoru i u privatnom prostoru svi držali u ruci. Pamtite još to? Ne možete ne čuti dijelove razgovora, a ako pažljivije poslušate, možete se suočiti s time da ljudi uglavnom u taj telefončić lažu. U tramvaju koji upravo polazi s periferije netko javlja nekome da će začas stići jer je evo već u centru. Nepošteno? Štetno? Zamislimo se nad tim. Taj iskaz ne odgovara istini, ali je zapravo koristan. On smanjuje stres onoga tko čeka pošiljatelja poruke, ali smanjuje i stres pošiljatelju poruke. Zbog svoje laži osjeća se manje kriv. Dakle, i takva se beznačajna laž može smatrati funkcionalnom.”