Neistražena

Iz razgovora Dunje Mickov s Ivom Đorđević: Tvrdiš da projekt ‘Neistražena’ pokušava multimedijalnim pristupom razotkriti, razumjeti i interpretirati prošlost istarskih žena u svoj svojoj kompleksnosti. Što to uopće znači? To znači da ovo nije znanstveni projekt, već umjetnička intencija da se učini vidljivijim taj prekrasni suživot te naglasi da je suludo koristiti sintagmu ‘istarski identitet’ ukoliko ga promatramo bez ove bitne perle – ženskih priča i pričama o ženi. Te priče uključuju povijest svakodnevice, gospodarsku, obiteljsku i socijalnu povijest kao i bogatu riznicu sjećanja ‘kazivačica’ koje u projektu sudjeluju. Ne poznavati ih, ne kititi se i ponositi ovim pričama značilo bi zanijekati cijelu jednu istinu te manipulirati polovičnom faktografijom, historiografijom i kulturnim nasljeđem. U čemu se, prema tvojem mišljenju, krije vrijednost projekta ‘Neistražena’? U likovima i pričama na koje sam naišla tijekom istraživanja sadržano je malo bogatstvo. Nije stvar u tome da je riječ o ženama, već je riječ o nacionalnoj, odnosno istarskoj baštini za koju je prava šteta da ne postane integralni dio svakodnevne naracije. Meni osobno ovaj je projekt poklonio poznanstvo s divnim ženama koje su bile sa mnom spremne podijeliti svoja sjećanja, nade, sumnje i strahove. U tim svečanim trenucima njihove su se ‘okice’ caklile jer netko konačno sa zanimanjem sluša njihove priče, a moje oduševljenje i poštovanje spram tih hrabrih i predivnih žena postajalo je sve veće. To je zasigurno najveća vrijednost ovog projekta. Tu povlaštenost jednostavno želim podijeliti sa svakim tko je željan te spoznaje i tko voli slušati priče.