Obama – Vanjskopolitička doktrina

Američki predsjednik govori o svojim najtežim odlukama i ulozi Amerike. Tekst Jeffreyja Goldberga objavljen je u travnju 2016. godine. Vec´ nekih pola godine kasnije, cˇitav niz zakljucˇaka i analiza izgleda pregazˇen vremenom. Izborom Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Drzˇava, dogodio se vjerojatno najdramaticˇniji obrat u americˇkoj vanjskoj politici u povijesti josˇ uvijek jedine svjetske supersile – dramaticˇniji i od obrata 2008. godine koji je nastupio Obaminim izborom nakon osam godina Georgea W. Busha. Sve ono sˇto je predsjednik Obama naveo kao najvazˇnija međunarodna postignuc´a svoja dva mandata vec´ je propalo ili je pred kolapsom (Sporazum o Transpacificˇkom partnerstvu, Parisˇki sporazum o klimatskim promjenama, dogovor s Iranom po pitanju nuklearnog naoružanja, otvaranje odnosa s Kubom, politika prema Bliskom istoku, pad Alepa i dr.). Ipak, niz aspekata Goldbergove pricˇe fascinantniji je od cˇinjenice da c´e vanjskopoliticˇko naslijeđe Obaminog predsjednikovanja nestati i prije prvog dana mandata Donalda Trumpa. Iz nasˇe hrvatske i europske perspektive, vrijedilo bi izdvojiti dvije stvari. Prvo, Europa je u Obaminom poimanju globalne politike ocˇigledno od trec´erazredne vazˇnosti. Drugi aspekt Obamine vanjskopoliticˇke doktrine koji iz nasˇe perspektive vrijedi izdvojiti jest njegova konzistentna fokusiranost na americˇke nacionalne interese. Pri tome je iznimno zanimljiva njegova fasciniranost administracijom Georgea H. W. Busha i pogotovo Bushovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Brentom Scowcroftom. Dok se Obamina vanjskopoliticˇka doktrina mozˇe nazvati mjesˇavinom realizma i internacionalizma, Trumpova vizija americˇke uloge u svijetu jest politicˇki realizam na steroidima – i to politicˇki realizam s iznimno usko i kratkorocˇno definiranim americˇkim nacionalnim interesima. U takvoj konstelaciji snaga, stijesˇnjena između dvaju moguc´ih novih partnera u Washingtonu i Moskvi koji dijele slicˇne poglede na svijet, Europa – a s njom i Hrvatska – nalazi se pred susˇtinskom prekretnicom. Ili c´emo smoc´i snage i rijesˇiti vlastite unutrasˇnje slabosti i probleme – ili c´emo na svjetskoj pozornici postati skupina potpuno beznacˇajnih, atomiziranih drusˇtava, zarobljenih u atavizmima prve polovice dvadesetog stoljec´a.