Osinja tvornica

Dvije godine nakon što sam ubio Blytha ubio sam i svog mlađeg brata Paula, iz prilično različitih i puno dubljih razloga nego Blytha, a onda sam nakon godinu dana sredio i svoju mlađu rođaku Esmeraldu, manje-više iz čistog hira. Toliko sam dosad uknjižio. Tri.. Ne, ne, nebojte se… vaš recenzent nije nikakav serijski ubojica… Rečenice iz prethodnog odlomka izgovara Frank, 16-ogodišnji dječak, glavni lik Iain Banksova romana Osinja tvornica. Frank službeno ne postoji. Nema putovnicu, nema osobnu iskaznicu, nije zdravstveno osiguran, nema izvod iz knjige rođenih, ne ide u školu. Sin je radikalnog hipika koji ga iz uvjerenja i prkosa sistemu nije nikad službeno evidentirao. Otac ga je samostalno odgojio, opismenio i tokom godina sopstvenim znanjem obrazovao. Uslijed činjenice da žive na malom škotskom otočiću, izolirani od veće prisutnosti drugih ljudi i budući da Frank ne pohađa školu, on je vrlo usamljen,što kod njega uzrokuje formiranje veoma maštovita i bogata unutarnjeg svijeta, ali i evidentnu alijeniranost i neprilagođenost životu u društvu, kao i manjak osjećajne povezanosti sa drugim ljudima. On neprestano luta otočićem i živi u svom svijetu, a dane provodi stvarajući od otoka izdvojenu teritoriju koje je on gospodar i koju od neželjenih uljeza štiti postavljajući razne zamke i stupice. Mi usporedo prateći njegovo nadziranje otoka i brutalno obračunavanje sa zečevima i drugim životinjama koje bivaju žrtvom njegovih stupica, svjedočimo i njegovom unutarnjem psihološkom proživljavanju svakodnevice te iz niza flashbackova saznajemo događaje iz njegova djetinjstva, te pojedinosti i okolnosti koje su popratile njegove zločine. Tako saznajemo i za tragičan događaj koji ga je učinio invalidom i uzrokovao mu pomračenje uma, što ga je nagnalo na zločine kojima je daljnji tijek Frankova života obilježen. Svi likovi romana okljaštrene su žrtve različitih trauma i deformacija. Tako je npr. jedini Frankov prijatelj Jamie manje od metra visok patuljak, otac je šepavi invalid traumatiziran napuštenošću od supruge, a postupno saznajemo i priču o Frankovu starijem bratu Ericu koji je proživio traumatično iskustvo radeći u bolnici, uslijed čega gubi razum te se odaje zaplašivanju djece na otoku i spaljivanju pasa. Zbog svega toga biva sproveden u duševnu kliniku na liječenje, iz koje na početku romana bježi, i do zadnje četvrtine romana mi pratimo Frankovo iščekivanje bratova povratka kući, što u roman donosi atmosferu napetosti i nagovještaj krvavog raspleta. (- Lupiga)