Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga

Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga Vjekoslava Babukića (1836.) prva je općenacionalna gramatika, po njoj se učio hrvatski jezik pedesetak godina, a jezik koji je Sabor proglasio službenim 1847. upravo je jezik koji je opisan u njoj. Njome je prvi put kodificirana jezična i pravopisna norma koja se u kontinuitetu dotad izgrađivala već više stoljeća. Pretisak te gramatike namijenjen je ne samo kroatistima i slavistima nego i svima koje zanima povijest normiranja hrvatskoga jezika. Uz pretisak je opsežna studija Dvjestota obljetnica rođenja Vjekoslava Babukića (1812. – 2012.) Branke Tafre kojom je dostojno obilježena obljetnica rođenja jednoga od najvažnijih hrvatskih jezikoslovaca i preporoditelja u 19. stoljeću. U njoj su uspoređeni rukopisi i sva izdanja Osnove slovnice, ispravljeni pogrešni literaturni podatci, dopunjeni bibliografski podatci o Babukićevim radovima i dokazi o pravopisnome statusu dočetnoga h u imeničnom genitivu množine, otkriven je izvor za grafem dž, preispitano sporno nazivlje i neka općejezična pitanja, ali i granice književnojezične periodizacije te usput otkrivena današnja terminološka uporaba pridjeva ilirski. I ovom se prilikom Branka Tafra pokazala kao najbolji poznavatelj i tumač djela Vjekoslava Babukića i povijesti hrvatskih gramatika. Ova je studija vrlo temeljit, dorečeno pisan i sadržajan prikaz i Babukićeva života, i njegova djela i djelovanja te nastavak Tafrine knjige Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić (1993.) kojom je otvoren nov pristup povijesti hrvatskoga jezikoslovlja.