Panonac

«Panonac» je priča o području Zagreba u vrijeme provale Huna (A.D. 450), a najveći dio radnje zbiva se između današnje Vlaške i Mirogojske ceste. Glavno je lice Marcus Valerius Pannonius Carro; mladi Rimljanin-Panonac, nobil i zemljoposjednik, vlasnik villae rusticae na podnožju Laktuke (Šalata). Obitelj Valeria živi u Submontani Pannoniae Saviae od vremena rimskog osvojenja Ilirika, dakle oko 450 godina. Iako je Marku jedina želja da u miru sa svojim famulima obraduje imanje, neumoljiva ga povijest vodi protiv njegove volje u svijet velike politike i na položaj vode naroda Submontane u času općeg kolapsa rimskog sustava. Tu je i put do Atilinih dvora u delegaciji velikog Aetia Flavia, susret s najranijim rodom Hrvata koji su stigli u Panoniju s Hunima, i prvi, surovom igrom sudbine, neuspjeli pokušaj doseljenja jedne hrvatske plemićke obitelji u savijsku Submontanu. Priča je, naravno, izmišljena no maksimalno koristi u slobodnoj interpretaciji povijesno i arheološko znanje o današnjem području Zagreba, pri čemu važnu ulogu igra ranokršćanska lampica nađena na Mirogojskoj br. 16 (spomenik joj stoji pred bolnicom Fran Mihaljević). Kako se u romanu isprepliću sudbine pojedinaca u času propasti dugovječne civilizacije, a bez jasne vizije budućnosti, «Panonac» otvara niz aktualnih tema i dilema naše vlastite današnjice. Pri pisanju romana autor je koristio desetljeća svojih znanstvenih zapažanja u mikropejsažu između Vlaške ulice i padina Medvednice. Roman je posvećen 400-godišnjici Klasične Gimnazije u Zagrebu (1607-2007), koju je autor pohađao 1952-1960.