Pariz

Pierre Froment se vratio iz Rima potpuno mrtve vjere, smućene duše i rastužena srca, prava duševna ruševina od čovjeka. Njegovi posljednji pokušaji da u sebi uskladi razum s vjerom životnog imperativa, sa suhim, neživotnim dogmama, doživjeli su neuspjeh. Uviđa kako je put u Lourdes bio ludost, a put u Rim prava glupost. Katolicizam se ne može pomiriti s demokracijom koju zahtijeva razvitak novog vremena. Pored intelektualnih neizvjesnosti, muči ga još jedno životno pitanje: pitanje ljubavi i normalnog, prirodnog života. Da bi razradio ovu središnju i na prvi pogled jednostavnu ideju zemaljskog spasa i ozdravljenja oca Fromenta, koga iz mraka ništavnog života izvodi čudo prirode i ljubav, Zola je oslikao široku panoramu Pariza sa svim njegovim životnim manifestacijama. Pokazao je duhovna strujanja, borbu različitih mišljenja, sukobe materijalnih interesa, različite poslovne afere, otmjene krugove, književni život i radni svijet.