Pariz nikada ne završava

Roman jednog od najcjenjenijih suvremenih pisaca na španjolskom govornom području, dio autorove tetralogije o književnim patologijama, govori o piščevim mladenačkim godinama provedenim u Parizu 70-ih godina prošlog stoljeća. Roman je ujedno i predavanje na kojem se ironijski obrađuje tema spisateljskih početaka i traganja za vlastitim identitetom. Mladi Vila-Matas prima spisateljsku poduku od svoje stanodavke, spisateljice Marguerite Duras, a na njegovo književno formiranje utječe Ernest Hemingway kojemu želi i fizički nalikovati. U Parizu susreće pisce, boeme i druge nekonvencionalne osobe koje ostavljaju traga u njegovom formiranju.