Pisani prostor

Već i samim naslovom Pisani prostor Pernjak ukazuje na determinante svoje prve pjesničke zbirke – prostor književnosti kao mjesto najveće slobode, ali istodobno i potpunog ogoljavanja. Izložen pogledima (u ovom slučaju čitatelja), na otvorenom, brisanom prostoru, Pernjak s iskustvom zrelog autora i čovjeka progovara o vlastitim dvojbama, kao i problemima drugih, upisujući u stihove atmosferu melankolične podravske ravnice, ali ne neke davne, idealizirane, već opipavajući puls suvremenog društva, kao i svoj vlastiti. Neke od tematskih preokupacija kojima se bavio u prozi (a riječ je o povelikom opusu od pet romana, pet zbirki kratkih priča i jednoj noveli, kao i koautorskoj knjizi proze za djecu), kao da je sublimirao u pjesničkom izričaju, kontrapunktirajući čovjeka tehnologiji, kao i prirodu čovjeku, u promatranju onoga što nazivamo civilizacijom. Za razliku od brisanog prostora, obilježenog samo nelagodom, pisani prostor uz otkrivanje istodobno je i mjesto u koje se pjesnik svojevoljno sakriva od svakodnevice, a umjesto prestrašene, napete tišine i iščekivanja, ispunjava ga oslobađajući pjesnički glas, spreman da ga čuju i uzvrate mu ljudi zaklonjeni u sigurnost modernog življenja. Marko Gregur