Po brazdi života : pjesnička razmatranja

Poezija je duša, proza je tijelo. Poezija je zrcalo duše. Vi čitate mene. Vi vidite, možda, koju čudnovatu notu. Ali ja hoću, da dadem, samoga sebe. To je i svrha pjesmi. Nije ona zato tu, da bude izvještačena! Ona mora biti od iskona prava. Kao što je i čovjek. A ja hoću u prvom redu, da budem čovjek. I to hoću da budem, dobar čovjek. To ne ću moći nikada postići. Ali ona glavna nit, ona unutarnja težnja je tu. I to je dosta. Jer, Ein guter Mensch in seinem dunkeln Drange Ist sich des rechten Weges wohl bewusst. Zagreb, siječanj 1936