Hans-Georg Gadamer

Početak filozofije

5,50

Nema na zalihi

Težina 183 g
Format 14 × 21 cm
Autor

Izdavač

Mjesto izdanja

Zagreb

Godina

2000

Broj stranica

135

Uvez

Meki

Stanje knjige

Vrlo dobro

SKU: 068493 Kategorija:

U nevelikoj knjizi Početak filozije, u kojoj je okupio predavanja što ih je, 1988. (kada mu je bilo svega 88 godina), na talijanskom jeziku održao u Napulju, Gadamer upravo demonstrira – nepretenciozno, zabavno, naizgled lako – što znači, u traganju za motivom početka filozofije, tumačiti klasične filozofske tekstove. Početak je, naime, još za stare Grke bio čudesan pojam, zbog čega su mu i posvećivali dužnu pažnju: da li je početak, naprosto, ono što dolazi na početku vremena, ili je početak, shvaćen kao arhe, kao ono prvo po vrijednosti, po starješinstvu (arhont), zapravo početak na ljestvici vrijednosti? U svojim napuljskim predavnjima Gadamer kreće od tumačenja Platonovog dijaloga Fedon (ili o duši), da bi, preko dijaloga Teajtet i Sofist, stigao do Aristotela, sve praveći brze izlete u presokratsku misao. Noseći dio knjige posvećen je čitanju Platona i upravo čudesnom materijalu koji Gadamer izvlači iz tog velikog djela. Hermeneutika je umijeće tumačenja koje svo vrijeme, čvrsto, pred sobom drži tekst. Tekst je relevantan za tumačnje, vrsta teksta, njegova pretpostavljena, ili upitna pouzdanost, način pisanja i vrijeme kada je nastao, izvori koji su korišćeni za njegov nastanak, tumačenja koja već postoje i predanja koja se iznova spliću, sve je u igri, a naročito je u igri jezik kao, možda, najzatvoreniji, ali i najpouzdaniji vodič kroz klisure teksta. Uspon gadamerovske hermeneutike – u velikoj mjeri, doduše, oslonjene na Heideggerovo djelo i na put koji je to djelo prokrčilo – poklapa se sa usponom jezičkog obrata u filozofiji kada se napušta filozofija svijesti kao metafizika subjektivnosti i na njeno mjesto, na mjesto te neuhvatljive svijesti, sada stupa jezik kao nematafizička kategorija. Zato ćemo i kod Gadamera pronalaziti sjajne etimologije, precizna razmatranja o tome u kojim su se kontekstima upotrebljavale određene riječi, njihovu nosivost i pogrešna tumačenja kojima su te riječi bile opterećene. Najzad, Gadamer neće oklijevati da tumačima djela klasičnih filozofa spočita i po koje nerazumijevanje, previd, ili nedovoljno probojno tumačenje.