Povijest antičke književnosti

Ovo djelo predstavlja pokušaj, da se grčka i rimska književnost, organski povezane pod imenom antičke književnosti u širu cjelinu, izlože i protumače historijsko-materijalističkom metodom u vezi s razvojem antičkoga društva. Ono će u našim prilikama opsegom građe i načinom njezine obradbe poslužiti u prvom redu širim obrazovanim krugovima kao popularno-naučno djelo. U prikazivanju razvoja grčko-rimske književnosti prvenstvo je dano onim književnim pojavama i imenima, po kojima je književna ostavština antike preživjela umjetničke potrebe svoga vremena i, utječući na književno stvaranje potonjih vjekova, postala neotuđivo dobro svjetske književnosti. Time se, vjerojatno, može opravdati i činjenica, da sve antičke vrste nisu prikazane u jednaku opsegu. Mnogo su opširnije obrađeni ep, lirika, drama, satira, pa roman i manji pripovjedni oblici nego neke druge, za antičku književnost, važne prozne vrste, koje danas ostaju obično izvan granica umjetničke književnosti (historiografija, filozofija i govorništvo). Što se pak tiče načina obradbe predmeta, vidi se, da je u skladu s opsegom ispušteno sve ono, što bi knjigu opteretilo filološkim aparatom i učinilo nepristupačnom širim krugovima.