Pronađeno vrijeme 1-2

Roman Pronađeno vrijeme sedmi je i posljednji dio ciklusa romana U traganju za izgubljenim vremenom književnika Marcela Prousta, koji se sastoji od oko 3.200 stranica. Vrijeme se smatra glavnim junakom ovog romana, ali Proustu ono nije zanimljivo kao filozofska apstrakcija, već kao medij i uzrok svih metamorfoza. Pod utjecajem francuskog filozofa Henrija Bergsona, pisac pronalazi izlaz iz naizgledne jalovosti i prolaznosti života u otkriću činjenice da podsvijest skladišti sve impresije, pa je naizgled izgubljeno vrijeme pohranjeno i dostupno u nesvjesnom segmentu bića. Ono nije zauvijek mrtvo, nego se može prizvati na razinu svijesti i izraza nehotičnim, osjetilnim sjećanjem tijela, koje pamti ne samo zbivanja nego i minule porive i emocije.