Pula

Stojsavljevićev prvi roman, kojem bismo teško mogli pronaći osobitosti i greške kakve obično obilježavaju prvijence, roman je o ljudima koji imaju svoje čežnje i žudnje, ali ih pretvaraju u dobro čuvane tajne do kojih ne dozvoljavaju nikome, gotovo ni sebi samima. Pula je roman o propastima koje se odvijaju na pozadini provincijalnog grada i njegovog morala, grada koji ima svoje zlatne trenutke povijesti ili barem njihove mistifikacije, ali i mnoštvo usamljenika koji bježeći od grada pokušavaju pobjeći od sebe samih. Premda naglašeno baziran na emocijama, čak i melodramatskim scenama kakva je ona u kojoj Luna sa svojim sinom posjećuje stijenu sa koje se u morske dubine bacio Mahan po kojem je maleni i dobio ime, Stojsavljevićev roman nikada ne prelazi granicu patetike jer je u stilskom minimalizmu jednostavno sve odmjereno baš onako kako treba. Vrlo vješto kombinirajući ‘vremenske skokove’ i mogućnosti da u samo jednoj, obavijesnoj rečenici ispripovijeda što se s kojim od likova događalo u prošlosti i budućnosti, Stojsavljević je ostvario zaokružene, znakovite i dojmljive portrete svojih likova i napisao roman koji otvara mnoga vrata u tematskom, ali i interpretativnom smislu.