Putinska Rusija

Knjiga ‘Putinska Rusija’ Anne Politkovske nije analiza ruske državne moći i Putinove politike. Ona se bavi ljudima i događajima iz Ruske Federacije, sličnim onima koje nažalost možemo pronaći u bilo kojem dijelu nekadašnje geopolitičke Istočne Europe. Radi se o opisu tamne strane ruske stvarnosti, pa se poslije čitanja osjeća duboka nelagoda zbog nemoći ne samo da se učinjeno ispravi već i da se slična događanja spriječe ubuduće. Uklanjanjem Berlinskog zida kao bujicom su odneseni istočnoeuropski režimi i Varšavski ugovor. Nestale su nedodirljive i nepogrešive komunističke partije. Rasuo se sovjetski imperij koji se protezao na šestini svjetskoga kopna. Raspala se i Jugoslavija, da ne ide monotono, u moru krvi, mržnje i očaja. U nizu istočnoeuropskih zemalja pojavili su se tajkuni, a u ruskoj Federaciji tzv. oligarsi, koji su malverzacijama preko noći i bez novca postali vlasnici svega i svačega, nastalog na radu se generacija tijekom nekoliko desetljeća. Vlastima podobni počinci, s čvrstim političkim zaleđem i zaštitom, otimali su i za svoje političke pokrovitelje. Ruska Federacija tu se razlikuje, recimo, od male Hrvatske samo po veličini otetog. Tako je razlika u bogatstvu Ruske federacije i Hrvatske ustvari razlika u bogatstvu ruskih oligarha i hrvatskih tajkuna. Zajedničko im je stjecanje imovine politički podržavanom otimačinom koju nijedno “tranzicijsko pravosuđe” nije u stanju sankcionirati. Povratak Rusije u vrh svjetske političke arene ubrzan je dolaskom Putina na vlast, ali i porastom cijena nafte koje Rusija ima u svjetski značajnim količinama. I skoro sva trvenja Ruske Federacije s bivšim sovjetskim republikama, autonomnim pokrajinama i oblastima imaju u pozadini osim očiglednih teritorijalnih sporova i pitanje posjedovanja nafte i njenog prijenosa na zapadna i istočna tržišta. U trenucima iskrenosti Putin je više puta izjavio kako je raspad Sovjetskog Saveza bio najveća geopolitička katastrofa dvadesetog stoljeća. Netko tko gleda na taj način i u tom smjeru sigurno kao svoj prioritet ne vidi inzistiranje na demokratizaciji, već na učvršćenju vlasti i državne moći, te njenoj inozemnoj projekciji radi realiziranja različitih interesa širom svijeta. Bez široke demokratizacije ruskog društva nije moguća ni demokratizacija njegove vojno-sigurnosne sastavnice. Očekivati obratno iluzorno je poput mišljenja da se Ruska Federacija može raspasti bez krvoprolića. Jedan od najočitijih primjera je Čečenija, u kojoj i masovni pokolji civila prolaze nekažnjeno. Ana Politkovskaja ubijena je upravo zato što je pisala o onome što je šutljivoj većini sasvim uobičajeno I normalno, a tek malobrojnima nešto potpuno krivo I dvadeset I prvom stoljeću neprihvatljivo. (Iz predgovora: Pavle Kalinić) *** Anna Politkovskaja, borac za ljudska prava i srčani protivnik rata u Čečeniji, novinarka koja je zbog svog pisanja bila trovana, zastrašivana i, na kraju, u 48-oj godini, na rođendan svog ljutog protivnika Putina, 7. listopada 2006. i ubijena. Dobitnica je Svjetske nagrade Amnesty Internationala za novinarstvo u području ljudskih prava. Anna Politkovskaja simbol je novinarske žrtve za istinu.