Ranokršćanska arhitektura

Ranokršćanska arhitektura na području današnje zadarske nadbiskupije. Prva kršćanska zajednica antičkoga Jadera, poput zajednica u drugim gradovima gdje se proširilo kršćanstvo, na molitvu se okupljala u privatnim kućama ili sličnim građevinama (domus ecclesiae). Najstarijim arheološkim tragovima kršćanske arhitekture na zadarskom području mogu se smatrati ostatci oratorija, izgrađenog na prostoru taberni na Forumu. Taj je objekt kao tip manje dvoranske bogomolje nastao već na početku 4. st., vjerojatno neposredno nakon samoga Milanskog edikta (313.). Oratorij je služio za okupljanje prve kršćanske zajednice Jadera na čelu koje je već tada bio biskup. Pojava oratorija slična oblika javlja se i u drugim biskupskim središtima na našim prostorima. Najstariji oratorij pronađen je u Saloni, a iz prve polovice 4. st. potječe i oratorij u kompleksu Eufrazijeve bazilike u Poreču. Oblikom, značenjem, čak i dekoracijom ti oratoriji odgovaraju onima nastalim u ranokršćanskim centrima kao što je bila Akvileja, pa i sam Rim. Već tijekom 4. st. osim one uz biskupsko sjedište u Jaderu nesumnjivo nastaju i druge kršćanske zajednice. Jedna od njih okupljala se u oratoriju nastalom adaptacijom rimskih građevina na prostoru gdje je kasnije nastala crkvica sv. Andrije. Oratorij je imala i ninska ranokršćanska zajednica, možda već krajem 4., a zasigurno u prvoj polovici 5. st. Isto tako postoji mogućnost da je i druga ninska ranokršćanska zajednica imala oratorij na prostoru antičke luke u današnjem Zatonu, u blizini kasnije crkve sv. Andrije. Oratoriji na ruralnim područjima nisu prečesta pojava. Ipak, na položaju Crkvina u Galovcu utvrđeni su ostatci poganske građevine (hrama?) koja je pretvorena u oratorij, vjerojatno tijekom 5. st. Indicija za postojanje ranokršćanskog oratorija ima i u Vrsima – Sv. Jakov. Iako Zadar nije imao ranokršćanskih mučenika, zabilježena je pojava izgradnje raskošnih memorija. Memorijalni kompleks otkriven je u Mulinama na otoku Ugljanu, međutim, njega na neki način treba smatrati jadertinskim, jer je nastao na prostoru njegova agera. Jesu li i ovdje ranije bile pokopane svete kosti kao što je to bio slučaj na drugim mjestima gdje su nastajale ranokršćanske nekropole, teško je reći, no u svakom slučaju nastanak ovoga memorijalnog kompleksa i nekropole treba datirati vrlo rano, vjerojatno već u drugu polovicu 4. st. Najstariju fazu izgradnje čini pravokutna prostorija s dvije duboke egzedre (čiji su podovi od mozaika) i predvraćem. U egzedrama su na kamenim postoljima stajali sarkofazi. Uokolo te jezgre dograđivane su druge memorijalne cele, a u nekima od njih također su stajali sarkofazi.