Rimovanje života i smrti

Amos Oz, jedan od najcjenjenijih suvremenih svjetskih pisaca, u svome novom romanu Rimovanje života i smrti bavi se nekim vječnim pitanjima koja su u srži književnosti. Kakvu magičnu moć posjeduje pisac? Zašto mu vjerujemo? Kako on piše? Kako nastaju priče? Glavni je junak romana pisac koji se priprema za književnu večer sjedeći u jednom kafiću u Tel Avivu. Za oko mu zapne seksi konobarica te počne o njoj stvarati vlastitu priču. Kako prolazi večer, u imaginarnu još neispričanu priču ulaze mladi pisac početnik, djevojka koja je čitala ulomke njegova romana, voditelj književne večeri, neki ljudi iz publike… U vremenski sažetom romanu Rimovanje života i smrti Amos Oz pokazuje sve svoje pripovjedačko majstorstvo i pritom jednostavno, lagano, a istodobno promišljeno govori o umijeću pisanja, vezi između života, smrti i književnosti, ali i o prirodi i važnosti književne slave. Amos Oz (Jeruzalem, 4. svibnja 1939.-Tel Aviv, 28. prosinca 2018.), rođen kao Amos Klausner, odrastao je u Jeruzalemu u Ulici Amos u četvrti Kerem Avraham, u kojoj je smještena radnja najvećeg broja njegovih romana. Ozovi su stavovi izrazito pacifistički u sferi politike i socijalnodemokratski u sferi socijalne ekonomije. Jedan je od prvih Izraelaca koji je zagovarao rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šestodnevnog rata. Učinio je to još 1967. u članku “Zemlja naših predaka” u novinama Davar. Jedan je od utemeljitelja pokreta Peace Now. Njegova prva zbirka priča Gdje šakali zavijaju izlazi 1965., a prvi roman Možda drugdje 1966. godine. Objavio je dvadeset romana, među kojima se posebno ističu Moj Michael, Planina lošeg savjeta, Soumchi, Crna kutija, Fima, Pantera u podrumu, Isto more, autobiografski roman Priča o ljubavi i tmini, Rimovanje života i smrti, te najnoviji Juda.