Šezdeset pripovijesti

Otkad sam krenuo istraživati kraljevinu svojega oca, iz dana u dan sve se više udaljujem od grada, pa se prorjeduju vijesti što mi stižu. Putovanje sam započeo kad mi je bilo jedva nešto više od trideset godina, a prošlo je više od osam godina, točno osam godina, šest mjeseci i petnaest dana otkako neprekidno hodam. Kad sam polazio, mislio sam da ću za svega nekoliko tjedana lako dosegnuti granice kraljevine, a stalno sam, međutim, nailazio na uvijek novu čeljad i krajeve, i svagdje na ljude koji su govorili istim jezikom kao i ja, a tvrdili su da su moji podanici. Katkad pomišljam da je kompas mojega zemljopisca poludio te smo se mi, vjerujući kako se neprestano krećemo prema jugu, zapravo možda vrtjeli oko svoje osi, pa nikada nismo povećali razdaljinu što nas dijeli od prijestolnice; to bi moglo objasniti zašto još nismo stigli do krajnje granice.