Sindrom WikiLeaksa

Pelevinova ambicija u tumačenju recentne globalne povijesti nam je poznata. U Svetoj knjizi vukodlaka tajanstveni ruski pisac (izbjegava javnost, ne fotografira se, rijetko daje intervjue, ne javlja se na telefon, gradom se vozi isključivo podzemnom željeznicom, itd.) tumačio nam je kako je u vrijeme komunizma u Moskvi sto tisuća ljudi dobivalo plaću za to što su ljubili u guzicu odvratnog crvenog zmaja. Svi su oni mrzili zmaja i sanjali da njima vlada zelena žaba koja je bila u ratu sa zmajem. Tako su se dogovorili sa žabom da otruju zmaja ružem za usne koji su dobili od CIA-e. U početku su cjelivatelji guzice mislili da će sa žabom biti isto kao i sa zmajem samo što će dobivati deset puta više novaca. No ispalo je da su umjesto sto tisuća cjelovatelja sad potrebna tri profesionalca koji će, radeći osam sati dnevno, žabi neprestano lizati guzicu. Pelevin nije naveo imena, prezimena i patronime dotične trojice. Međutim, oni koji su pratili rusku tranziciju mogli su naslutiti njihova imena. Isto se tako moglo naslutiti tko se to krio iza pojave moskovskog sivog vuka iz tajnih službi: osloboditelja od oligarha i državnih tužitelja, liberala i konzervativaca, pedera i naturala, internet-kolumnista i portfeljnih ulagača, kako je u jednom dahu izrecitirao Pelevin. U pripovijesti Burning Bush – jednom od dva teksta knjige koju je hrvatski izdavač naslovio Sindrom WikiLeaksa – Pelevin objašnjava neke od najvećih misterija nultih godina. Primjerice, Bushove učestale padove s bicikla, ili onaj neobični incident kada se 43. američki predsjednik umalo zadavio s perecima gledajući televiziju. Usput Pelevin tumači i maglene tajne koje okružuju Bushevu invaziju Iraka, i druge antiameričke gluposti koje je Dubya naizgled tako olako činio. Iza naslova Burning Bush (koja povezuje biblijski gorući grm i napaljenog Busha) krije se naime dijabolična operacija ruske tajne službe. Ili bolje rečeno, deistična operacija. FSB, odnosno jedan njegov dio, kontrolira Busha putem Božjeg glasa. Prvi puta kada se operativac FSB-a oglasio u Bushovoj glavi (preko tranzistora implantiranog u zubu) Dubya je od iznenađenja pao s bicikla. No postojana komunikacija između Boga i njegovih anđela i američkog predsjednika brzo je uspostavljena. Bog se obraćao izravno Bushu, anđeli su mu govorili što da radi, a Dubya je radio ono što je general FSB-a zamislio, Irak i te stvari – sve dok jednog dana nije otkriveno da američke službe uz pomoć Sotone već desetljećima kontroliraju sovjetske generalne sekretare i ruske predsjednike! Druga pripovijest, Protuavionski kodeksi Al-Efesbia, o ratu između američkih bespilotnih letjelica i talibana predvođenih ruskim obavještajnim mistikom – ratu između neba i pustinje kako kaže Pelevin – još je bolja/luđa/sintetskija/kompliciranija, no da ne prepričavamo i prepisujemo previše zadržimo se na napaljenom Bushu koji je s Božjim glasom u ušima gulio čitava dva predsjednička mandata. Ima u toj pripovijesti mnogo zanimljivih povijesno-obavještajnih detalja i puteljaka koji se od bazičnog narativa granaju na razne strane. No koliko zapravo vrijedi Pelevinova priča? Koliko ona tumači neprotumačivo, i objašnjava neobjašnjivo iz recentne historije? Naravno, mi ne znamo niti autorove obavještajne izvore, niti nam je poznata njegova znanstvena metoda. Ali, Pelevin daje sasvim uvjerljiva objašnjenja za Busheve biciklističke udese (mada ta teorija opet ne objašnjava kako je bilo moguće da predsjednik kojeg je javnost pericipirala kao psihofizički nesposobnog za vožnju bicikla bude i drugi put izabran na predsjednika). Pelevinova priča/pripovijest/izvješće malo je manje uvjerljivo kada govori o razlozima intervencije u ratu: zov nafte, a ne glasa Božjeg je tu ipak bio presudniji (a čak i ako se Bog glasao zovom nafte opet to ne znači da zov nafte nije bio primamljiviji). S ruskoga prevela Irena Lukšić