Skitnje

Peić je pjesnik ma o čemu pisao. U Peiću se upotpunjuju, a ne potiru: pjesništvo i znanost, promišljenost i spontanost, erudicija i naivnost, knjigoljublje i hodoljublje, akcija i kontemplacija. Pred nama je neumorno radnik, bibliofil i hedonist, paseist i prezentist, prefinjeni esteta i ogrubjela terenska muškarčina… geocentrik, a ne egocentrik, iz zemlje izrastao poput slavonskog hrasta, čvrsto ukorijenjen u svoju djedovinu, smrtno zaljubljen u Slavoniju i ostalu Hrvatsku, u panonsku i poljsku nizinu. (Pavletić, 1987.)