Spavaš li?

Naslovno pitanje Spavaš li? izgovara svaki lik romana u određenom trenutku svog života, neki u ozbiljnom, neki u manje ozbiljnom, neki u – posljednjem. U autoričinoj metaforičnoj vizuri to pitanje predstavlja poveznicu svih ljudskih bića koja nisu svjesna da su im životi, osjećaji i doživljaji vrlo slični, međusobno se isprepliću i utječu jedni na druge, a na kraju ono dobiva i simboličko značenje. Likovi u romanu imenovani su samo početnim inicijalima, čime autorica želi ukazati na općeljudsku prirodu zločina, na činjenicu da žrtva može biti (bio je i bit će) bilo tko. Nastoji naime čitatelja uživjeti u misli i osjećaje žrtve bez neprestane potrebe da se ona locira geografski, religijski ili na bilo koji drugi način. Roman ima i primjesu nadrealnoga – pojavljuje se duh žene kao vječna opomena na zločin koji se i sada događa negdje oko nas…