Spomenici glagoljaškog pjevanja 1. Glagoljaško pjevanje u Poljicama kod Splita

Glagoljaško je pjevanje prepoznatljivo hrvatsko liturgijsko i izvanliturgijsko pjevanje izniklo iz glagoljaškoga bogoslužja. Podrazumijeva pjevanje na hrvatskome crkvenoslavenskom jeziku te na živome hrvatskom jeziku čakavske osnovice. Izraz je usmene pučke kulture koja se stoljećima prenosila s koljena na koljeno. Glagoljaško je pjevanje zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske (reg. broj Z-3620), za koje u Registru kulturnih dobara stoji: »Pojam glagoljaško pjevanje obuhvaća tradicijsko (pučko) rimokatoličko liturgijsko, paraliturgijsko i drugo nabožno pjevanje u južnim jadranskim područjima Hrvatske (u Dalmaciji, Primorju i Istri) u prošlosti i danas. Tragovi ove glazbene pojave postoje i u gorskim područjima Hrvatske (u Lici, Gorskom kotaru i na Kordunu) te izvan granica Hrvatske u primorskim područjima Crne Gore i Slovenije. Glagoljaško je pjevanje prevladavalo od ranoga srednjega vijeka sve do druge polovice 20. stoljeća, kada je nastupila snažna modernizacija crkvene glazbe. U određenim sredinama sačuvalo se u živoj praksi izvođenja sve do danas, u većoj ili manjoj mjeri, u izvornom obrednom kontekstu (Iž, Radovin, Sali…).«