Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu

Brojni spomenici srednjovjekovne sakralne arhitekture na otoku Pagu vrijedno su svjedočanstvo o razvijenosti srednjovjekovnog graditeljstva ne samo Paga, već i šireg zemljopisnog prostora. Nažalost, tek nekolicina tih građevina ostala je u funkciji do danas. Najvećim dijelom te su crkve danas ruševine, a velik ih je broj potpuno nestao. Ipak, na osnovu sačuvanog, te podataka što ih otkrivaju arhivski spisi, moguće je donekle rekonstruirati sliku bogatstva graditeljske djelatnosti rečenog razdoblja, te neke uzuse u načinu gradnje, pa i određene stilske pomake u razvoju. Već u ranokršćansko doba, te tijekom ranog srednjeg vijeka, sagrađeno je na Pagu nekoliko crkava, od kojih su neke (Sv. Jerolima u Vlašićima, Sv. Marije Stare u Starom Gradu, Sv. Nikole u Povljani, Sv. Jurja poviše Paga, Sv. Jurja u Smokvici, Sv. Petra na Prosiki) ostale u funkciji i kasnije. No pravi procvat graditeljske djelatnosti odvija se krajem 13. i tijekom 14. stoljeća, kada je sagrađen velik broj manjih crkvica uz poljske posjede i solane, te crkava u samom gradu. Od brojnih sakralnih građevina sagrađenih krajem 13. i u prvoj polovini 14. stoljeća, najveći dio onih koje se nalaze na jugoistočnom dijelu otoka pripada karakterističnom tipu jednobrodne pravokutne crkve skromnih dimenzija, s polukružnom apsidom, presvođene poluvaljkastim svodom ojačanim pojasnicom što se oslanja na bočno postavljene pilastre. Pripadnost takvom tipu pokazuju ruševni ostaci crkava Sv. Mihovila kod Gorice, Sv. Martina u Staroj Povljani, Sv. Nikole na Punti Paga, te najljepše od svih, Crkvice Sv. Vida na brdu iznad Kolana. Za crkve pak Sv. Andrije i Sv. Ivana kod solana, Sv. Martina u Starom Gradu, Sv. Kuzme i Damjana u Starom Gradu i Sv. Grgura kod Starog Grada, nije moguće, zbog slabog stanja očuvanosti, utvrditi pripadnost istom tipu, no sačuvani ostaci ukazuju na sličnu koncepciju. Na sjeverozapadnom dijelu otoka iz rečenog su razdoblja sačuvani ostaci crkava Sv. Kristofora kod Stare Novalje, Sv. Jurja u Caskoj, Sv. Vida u Vidasovim Stanovima, Sv. Ivana kod Jakišnice, Sv. Martina na vrhu punte Luna i Sv. Andrije kod Novalje. Za razliku od onih na jugoistočnom dijelu otoka, ove crkvice ne iskazuju ni tipološko ni stilsko jedinstvo, a dvije sagrađene ne poluotoku Lunu, koji je bio u vlasništvu Rabljana (Sv. Vida i Sv. Ivana), stilski su naprednije od istovremenih građevina na drugim dijelovima otoka. No najveći broj sakralnih građevina s kraja 13. i iz prve polovine 14. stoljeća sasvim je nestao (ili su kasnije u potpunosti pregrađene), te nam je poznat tek na osnovu arhivskih vijesti. To su crkve Sv. Ambroza, Sv. Andrije, Sv. Frane, Sv. Jurja, Sv. Križa, Sv. Margarite i Sv. Mateja u Starom Gradu, Sv. Mavra na Barbatu, Sv. Kvirina kod Paga, Sv. Eufemije i Sv. Stjepana kod solana, Sv. Mavra u Dinjiškoj, Sv. Križa u Staroj Vasi, Sv. Katarine u Novalji, te Sv. Ante u novaljskom polju. Početkom 14. stoljeća sagrađena je i velika Zborna crkva Sv. Marije u Starom Gradu u jednostavnim oblicima zrele romanike, čak pomalo rustično (uslijed oskudnosti sredstava). Njezin siromašan asketski izgled donekle je promijenjen koncem 14. stoljeća, kada je porušeno staro i sagrađeno novo pročelje, ukrašeno reljefima zadarskog skulptora Pavla iz Sulmone. No preseljenjem Pažana u novi Pag i gradnjom nove Zborne crkve, Crkva Sv. Marije u Starom Gradu gubi svoju važnost. Ipak, zahvaljujući tome što je kasnije pripala franjevcima, koji su uz nju nadogradili i samostan, ostala je u funkciji sve do danas. Spomenici sakralne arhitekture iz druge polovine 14. stoljeća nešto su malobrojniji, ali jednako loše sačuvani kao i oni iz ranijeg razdoblja. Kao ruševine su sačuvani ostaci crkava Sv. Kristofora na Punti Barbata, Sv. Ante u Starom Gradu, Sv. Marije kod Stare Novalje, Sv. Marije Magdalene u Bošani, Sv. Katarine u Pagu, Sv. Jakova u Starom Gradu i Sv. Duha kod Kolana.