Mirjana Matić Halle

Sreća

6,00

Na zalihi

Težina 900 g
Format 16 × 24 cm
Autor

Izdavač

Mjesto izdanja

Zagreb

Godina

2015

Broj stranica

292

Uvez

Tvrdi

Stanje knjige

Vrlo dobro

SKU: 097873 Kategorija:

U ovoj knjizi sabrane su pripovijetke koje nikada nisu bile objavljivane u zasebnoj knjizi (osim Sreća, Vol, Zavjet), a objavljene su u recentnim časopisima. U izbor su također uvrštena i neka poglavlja iz autoričina nedovršenog romana Odrješenje, koja se mogu čitati kao zasebne novele. Pripovijetka Povratak u prošlost izabrana je iz autoričine ostavštine i ovdje se objavljuje prvi puta. Izboru naslova ove knjige pomogla su dva razloga. Godine 1946. tiskana je novela Sreća u časopisu Republika. Nakon njenog objavljivanja autorici je prijetilo isključenje iz Društva književnika Hrvatske, zbog, kako je prilikom glasanja o isključenju navedeno: „dekadentnog i neprimjerenog prikazivanja ženskih likova, potpuno neadekvatnog današnjoj stvarnosti”. Vrlo pozitivno mišljenje pisca Ivana Dončevića, tada politički moćnog čovjeka, o toj noveli „spasilo” je Mirjanu Matić-Halle od isključenja.Neovisno o tome, ili upravo zbog toga, Sreća je autorici bila jedna od njenih od najdražih novela.Uz tri knjige u izdanju Matice hrvatske (Kruh i Zvijezde, Divlji med, Luka, ali ne apostol), ovom knjigom zaokružen je tiskani književni opus hrvatske književnice Mirjane Matić-Halle. Knjiga je opremljena brojnim fotografijama i slikovnim materijalima. Mirjana Matić–Halle je spisateljica nesumnjivo bujnog ženskog temperamenta, ali ne poze, u njezinim izražajnim sredstvima nema ni traga sladunjavosti, ona je snažan pisac, bez sentimentalnih afektacija, iz njezine proze šiklja ženstvenost, možda više nego u Madame Bovary, ili Ani Karenjinoj, ili čak u Davida H. Lawrencea. Slobodan Novak Pripovijedanje je Mirjane Matić–Halle silovito i burno s iznenadnim udarima riječi kao bura kada zatrese prozorima. Njezinu rečenicu nosi neko oduševljenje koje suvereno prelazi preko životnih sitnica (oduševljenje i ne može živjeti od sitnica) i silovito juriša u kapitalna, mračna, zamršena područja gdje se ništa ne vidi osim bljeska njezine riječi koja načas osvijetli tragični krajolik ljudskog postojanja. U već iznemogloj, sufražetskoj temi „ženstva” ona je pronašla motive za svoju strast otkrivenja jednog novog, svog „otajstva žalosti” u kome se prirodna činjenica spola projicira u natprirodne razmjere upornog, antigonskog neprihvaćanja svijeta banalne, sibaritske, prizemljarske pragmatike. Ranko Marinković Njezina će proza biti još jedan dokaz o snazi naše literature i ostati trajna vrijednost novije hrvatske književnosti. Ivan Slamnig