Strategija vučjeg čopora

Politička korektnost je poput vuka – nanjušiti žrtvu, a potom je napasti. Na mitu o “genetskim zločincima” raznorazni “vučji čopori”, u Hrvatskoj i izvan nje, po naputku političke korektnosti rješavaju uvijek istu jednadžbu – svakoga tko pokuša javno zastupati hrvatske nacionalne interese odmah proglašavaju sljedbenikom ili zagovornikom zločinačke ideologije. Hrvatske su snage, pod zapovijedanjem generala Ante Gotovine, u operacijama Zima-94 i Ljeto-95, vratile vjerodostojnost NATO-u i tako posredno porazile britanski “vučji čopor” diplomacije prijevarom. A, kao što će vrijeme kasnije pokazati, to Britanci nikada nisu oprostili Hrvatskoj vojsci, a posljedično tome ni hrvatskom generalu Anti Gotovini. U knjizi se analizira ne samo domaće udružbene i medijske vučje čopore, koji lov love na hrvatskom velikom lovištu, nego i one britanske, koji od samog nastanka hrvatske države nisu nikada prestali loviti, po njihovom tumačenju, Hrvate kao endemske nacionaliste. Tu su i američki vučji čopori, koji ni po cijenu planetarne kataklizme ne odustaju od ostvarenja strateške zamisli dominacije punog spektra. Strategija vučjeg čopora jest knjiga koja razotkriva kako se, pod plaštem novog svjetskog poretka, danas, na početku 21. stoljeća, pomoću medija, odnosno, informacijskim ratom, koristeći se doktrinom vučjeg čopora, juriša na državne suverenitete te kulturne i vjerske identitete. Načela ove nove (stare) doktrine vrlo jednostavna su pa je, slijedom toga, njihova pri mjena u novoj ideološkoj matrici zvanoj politička korektnost više nego ubojita.