SVEUDILJ VODVILJ bukvar skoro pa manifest

Krešimir Rogina bez imalo je lažne skromnosti te bez premca daleko najbolji hrvatski arhitekt svih vremena. Uz sijaset projekata i realizacija, teorijskih tekstova i kritika, kolumni i knjiga, onih originalno napisanih, autorskih (šest) te onih o njemu (također šest), stranih i domaćih, tridesetak objavljenih naslova kao urednik i nakladnik… … sedam je puta osvajao nagrade na natječajima Shinkenchiku i Central Glass u Tokiju u međunarodnoj konkurenciji koja se broji stotinama, katkada i tisućama kolega kandidata iz cijeloga svijeta. Četiri je puta izlagao na Venecijanskom bijenalu, dva puta na poziv umjetničkog direktora te najznačajnije likovne manifestacije na svijetu, a posljednji put 2018. godine kao predstavnik druge države. Prema njegovim je zamislima sagrađeno i zdanje Lanterne/svjetionika prijateljstva u Tokamachiju u prefekturi Niigata u Japanu, čime se rijetko mogu podičiti i viđeniji strani kolege. Također je materijalno dokazivo da je upravo on hrvatsku arhitekturu uveo u Digitalnu eru i to još davne 1990. godine (tu se izdvaja projekt Staklene kuće 2001 za slijepog čovjeka i napis Stvarnost stvarnija od one stvarne). Njegova je kompletna dosadašnja arhiva javno dostupna najvećim dijelom u Muzeju za umjetnost i obrt te potom i u Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti i u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH. Svi likovi i situacije u knjizi su funkcionalno fikcionalni, isključivi produkt autorove preuveličavajuće bujne mašte te predavanja, a još i više upijanja na Kinki University u Hirošimi.