Tarkvinijski konjići

Sunce, more, ljeto. Mediteransko primorsko mjestašce. Sredina 20. stoljeća ili pedeset godina poslije, svejedno. Kupamo se, razgovaramo, boćamo. Trpimo žegu. Ubijamo vrijeme. Najbolji smo prijatelji, supružnici, ljubavnici. Beskrajno se volimo, a ne podnosimo se. Predobro se poznajemo. Iznemogli smo, otupjeli od beznađa prisnosti. Vrućinu, dosadu i zamor ne može zasjeniti ni tragična smrt mladića koji je stao na minu. Utjehu tek načas nađeš u moru. I u pričama. I u alkoholu. I pri pomisli na druge predjele, zavodljive daljine u vremenu i prostoru, kamo se samo valja odvažiti…