Tiše od sna

Knjiga odabranih pjesama Emily Dickinson prva je knjiga prijevoda pjesama na hrvatski jezik najznačajnije američke pjesnikinje. Budući da je riječ o dvojezičnom izdanju, ono može poslužiti i akademskom izučavanju djela Emily Dickinson u nas, no prije svega će pružiti čitalačko uživanje u najopćenitijem smislu… U tišini i osami svoje sobe i vrta, Emily Dickinson je – sve u rimovanim katrenima, koje je pažljivo spremala po ladicama i kutijama i tek povremeno i samozatajno čitala rijetkim znancima – potaknuta sitnim zbivanjima svakodnevnog života, pisala o ljubavi, prirodi, životu, smrti i vječnosti, stoga je knjiga upravo podijeljena na istoimena poglavlja, zaokružujući više od sedamdeset pjesama. Kratkoća, sažetost, jednostavnost, koje ujedno indiciraju najveće daljine, dosežu gotovo nepojmljive dubine – samo su neke od značajki kojima bismo mogli pojednostavljeno opisati poeziju ove pjesnikinje, jedne od najvećih američ­kih liričarki čiji osebujan izraz svrstavamo već u modernu liriku. Ova prva zbirka prepjeva pjesama Emily Dickinson na hrvatski jezik daruje nam njih sedamdesetak, uvodeći nas ujedan novi svijet pun boje, mirisa i zvuka. U refleksijama o životu, smrti, tjelesnim ograničenji­ma, nepoimanju apsolutne ljubavi i sreće pjesnikinja često polazi od stilizirane prirodne slike, koja joj međutim služi samo kao početna točka za nastajanje najsloženijih tema. U narativnim elementima svoje poezije Emily Dickinson uvijek se pita gdje su početak, trajanje i neizbježan kraj, gdje je granica koju dotiče u svojim pjesmama? Ona se svo­jevoljno zapliće u kompleksnost svojih simboličkih kon­strukcija koristeći se biblijskim motivima i onima iz legendi te nadahnućima drugih pjesnika. No ono što je najzanimlji­vije, pritom ne imitira nego pronalazi svoj izraz ne bojeći se osobnoga singularnog, neponovljivog iskustva. Čini se kao da se sve vrijeme poigrava vlastitim umom, jezikom, s nama čitateljima, ne znajući kamo će nas odvesti pojedini stih. U svojim često crtama obilježenim pjesmama naznačuje nam da one možda i nisu završene, jer ponekad nije posve jasno gdje je pravi kraj, prestanak, utrnuće. Dragovićevi prepjevi obuhvaćaju različite cikluse pjesa­ma (o ljubavi, prirodi, vječnosti, vremenu), no istodobno nam daju uvid i u svaki pojedinačni tematski krug, potvr­đujući činjenicu da je bilo koja tematska podjela njezine lirike zapravo suvišna jer se tematski krugovi uvijek iznova prožimaju. ( iz predgovora Suzane Kodvanj )