Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja

Knjiga Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja prati onakvu porabu jezika i pisma kakvu ne možemo pokriti terminom književnost, čak ni onda kada taj termin najšire tumačimo. Jezik i pismo u službi su hrvatske kulture, tj. njezina najstarijega razdoblja. Srednjovjekovna hrvatska duhovnost obilježena je tropismenošću i trojezičnošću ne kao povremenim i slučajnim događajima, nego kao stalnim supostojanjem i tolerantnim međusobnim odnosom različitih pismovnih i jezičnih sustava. To Hercigonja uspješno dokazuje upozoravanjem na relevantne činjenice i odnose. (…) Sažeto, ali nikad površno, autor piše o kulturnim događajima uokvirenim Trpimirovim latinskim natpisom iz Rižinica (polovica IX. stoljeća) i pojavom prve tiskane knjige, glagoljičnoga Misala po zakonu rimskoga dvora (1483). Hercigonja nam uistinu majstorski ukazuje na veze među tekstovima pisanim različitim grafijama tako da nam postaje jasno da je ta kultura trolika i istodobno jedinstvena (po svojim primateljima i po odnosu medu stvarateljima, po jezičnim i stilskim postupcima). U takvu okviru i ono što je naoko samo stručnjaku-specijalistu važna pojedinost, postaje nosivom činjenicom za svakoga ljubitelja hrvatske pisane riječi. Stjepan Damjanović