Umro od ljubavi

Prvu zbirku pjesama Dojmovi i krajolici” izdaje 1918. Napisana je u tradicionalnom stilu deskriptivnog realizma. Iako je romantično raspjevana, tugaljiva i impresionistička, njegova slijedeća zbirka Knjiga pjesama” počinje odražavati odlike Lorcine poezije: duboki osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za glazbu stiha, slikovitost, inventivnost metafora, a glavni motiv je smrt. Nakon toga 1927., slijedi zbirka Pjesme” koja obuhvaća sve njegove stihove nastale 1921. – 1924. Njegova najpoznatija zbirka Ciganski romancero” izlazi 1928., a do 1936. izlazi u čak 6 izdanja. Navedena zbirka sadrži 18 romanci o andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, vjerovanjima i sljepom predavanju sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pjesničkog izraza. U zbirci Spjev dubokog pjeva” (1931.) je spojio iskustvo modernog pjesnika i andaluzijske narodne pjesme. Kompozicijski male pjesme ne poštuju stroge metričke i strukturalne zakone teksta andaluzijske narodne pjesme, ali zato odaje pjesnički doživljenu dušu Andaluzije kroz slike i simbolike u kojima izražavu duboke i bolne patnje. Njegova slijedeća zbirka nastaje za vrijeme pjesnikova boravka u SAD-u. Pjesme u New Yorku” su izdane posthumno 1940. u Mexicu. One su nadrealistički pjesnikov doživljaj Amerike kao kaos moderne civilizacije bez imalo čovječnosti u sebi, Piše i elegeije. Tužaljka za Ignacijom Sanchezom Mejiasom” (1935.), koji je napisan u povodu smrti njegova prijatelja toreadora, i Šest galjeških pjesama” (1935.) koje su pisane na galicijskom dijalektu. Piše i zbirku gezela i kasida Tamaritski ciklus” (1936.).