Veliki Levačić: razgovori o biciklističkim utrkama

Drago Trumbetaš (Velika Mlaka, 28. prosinca 1937. – Velika Gorica, 29. travnja 2018.), bio je hrvatski romanopisac, dramatik, pjesnik, slikar, ilustrator i kazališni glumac. Bio je gastarbajterom više od tri desetljeća, što je bilo njegovo tematsko nadahnuće u slikama i knjževnim djelima. Kao likovni umjetnik po duhovnom srodstvu blizak je hrvatskim umjetnicima okupljenim u grupu Zemlja, a u međunarodnim okvirima stvaralaštvu Otta Dixa i Georgea Grosza. Ivan Levačić, najbolji hrvatski biciklist svih vremena, rodio se u Virju 25. kolovoza 1931. godine. Njegova športska karijera zaista je čudnovata, puna uspona i padova i neobičnih situacija, ali bogata. Kao šesnaestogodišnjak počeo je voziti 1947. godine rabljeni bicikl marke Puch, koji je kupio od svoga prvog zarađenog novca. Zanimljivo je da na njem vozio utrke sve do 1956. godine. Prvu utrku vozio je u rodnome Virju 1949. godine. Budući da nije bio član nijednog biciklističkog kluba, startao je s posljednjeg mjesta. Na kraju je stigao prvi za pola kruga ispred ostalih, od ukupno 10 krugova. Ispočetka je slabo trenirao. Kad je jednom rekao ocu da mora na trening, ovaj mu je odgovorio: Kakov trening, treba iti travo kosit! Iste godine postao je članom biciklističkog kluba „Podravac“ u Virju. U drugoj utrci bio je također prvi, a u Novigradu treći, ali jedini na običnom biciklu „kontrašu“, dok su svi drugi vozili na trkaćima. Godine 1950. osvojio je prvenstvo Hrvatske za „kontraše“, i to deset minuta prije drugoplasiranoga, a nagodinu i prvenstvo za juniore, tada već kao član zagrebačkog „Dinama“. S vožnjom je nastavio nakon odsluženja vojske. Osim za „Podravac“ i „Dinamo“ vozio je i za koprivnički „Torpedo“, te za „Karlovac i tamošnji „Metalac“. Previše bi bilo nabrajati sve njegove uspjehe i osvojena mjesta. Nabrojit ćemo samo one najvažnije, premda i njih ima podosta. Sedam godina zaredom nastupio je na utrci „Kroz Jugoslaviju“ (prvi 1961.), na utrci najboljih biciklista amatera „Tour del’ Avenir“ u Francuskoj 1961. bio je peti, a 1960. godine nastupio je na Olimpijskim igrama u Rimu stigavši trinaesti u vremenu pobjednika. Sedam puta nastupio je na utrci Berlin-Prag-Varšava, a četiri puta na svjetskim prvenstvima u cestovnoj vožnji. Nastupio je na svim jugoslavenskim prvenstvima, ali nikad nije osvojio prvo mjesto. Uvijek je bio drugi ili treći. Dvostruki je seniorski prvak Hrvatske 1958. i 1961. godine. Bio je vozač neiscrpne snage i upornost, unatoč nekoliko teških padova.