Veterinarski leksikon 1-2

Veterinarski leksikon za praktičnu terapiju i profilaksu. 1. A-avitgaminoza – Njemački bradsot ovaca. 2. Obruč – Žutica novorođenčadi, Tabela doza i kazalo. Sadrži više od 200 slika u tekstu. Nema sumnje, da će ovo jedinstveno djelo veterinarske literature, što su ga priredili kliničari poznate veterinarske škole u Beču, biti od velike koristi našim praktičnim veterinarima. Svoje discipline obradili su ti istaknuti stručnjaci veoma kritično i prilagodili ih potrebama terenskih veterinara. Ovo djelo ima za nas naročitu važnost zbog toga, što je u njemu pomno obrađena i profilaksa, kojoj se u našoj veterinarskoj politici svakog dana pridaje sve veće značenje. Prevođenje ovakog djela pisanog zbitim i specifičnim jezikom pojedinih kliničkih disciplina nije bilo lagan posao. Zbog toga smo ga i povjerili stručnjacima zagrebačkog i sarajevskog veterinarskog fakulteta, koji poznaju svoj predmet, a vješti su jeziku svoje uže struke. Misao vodilja bila ndm je, da se u prijevodu služimo, koliko je god to moguće, narodnom terminologijom: no pritom smo nastojali naći pravu mjeru izbjegavajući neologizmima, koji bi mogli jezično iznakaziti čitav prijevod. Koliko nam je to posrećilo, neka prosudi naša stručna javnost. Odstupajući od uobičajene leksikografske prakse sve smo pojmove u natpisima pisali držeći se pravilnog jezičnog poretka, na pr. Akutni katar želuca i crijeva, a ne Želuca i crijeva — akutni katar. Time smo htjeli izbjeći natpisima, koji često nikako ne zvuče lijepo. Da veterinar ne bi ipak naišao na poteškoće tražeći pojedine bolesti u leksikonu, svi su pojmovi uneseni u kazalo u jednom i u drugom obliku. Veliku hvalu i priznanje dugujemo prof. Stjepku Trontlu, koji je uložio golern napor, da tako brojne i heterogene prijevode uskladi i jezično dotjera.