Vilikon

Roman Vilikon, četvrti je u nizu romanskih ostvarenja Jasne Horvat – autorice koja je 2011. godine za roman Az primila prestižnu nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te time privukla pozornost književnih kritičara i teoretičara. U romanu Vilikon, strukturiranom po magičnom kvadratu broja 12, čitatelju se obraćaju tri pripovjedača: Marko Polo, Kublaj-kan i sama autorica. Prolazeći po redovima magičnog kvadrata broja 12, pripovjedači se zaustavljaju na pojedinim poljima ovoga kvadrata i donose leksikonske natuknice o vilama – nevidljivima ženama iz Kraljevstva Hrvatskog. Broj leksikonskih natuknica pri tome ovisi o numeraciji svakog pojedinog polja, a raznovrsnost pripovjednih glasova pridonosi magičnosti ovoga romana. Leksikonske natuknice prekidaju intiman razgovor Marka Pola i Kublaj-kana te istodobno donose vrijednu etnografsku studiju hrvatskih vjerovanja u nadnaravne pojave. Upravo spojevi egzaktnog i lirskog, leksikografskog i književnog potvrđuju osebujnost novog strukturalizma kakav je prezentiran u romanu Vilikon, ali i sposobnost književnog teksta da vrlo jednostavno iznese složene dionice te tako pridonese populariziranju kulturne baštine. Na spoju popularnog i znanstvenog, imaginarnog i historiografskog, Vilikon je štivo koje čitatelja vodi u 13. stoljeće, upoznaje ga s markantnim povijesnim osobnostima kakve su Marko Polo i Kublaj-kan, nadahnjuje ga nevidljivim ženama – vilama, ali ga jednako tako, vješto pozicionira i u 21. stoljeće. Zaokretanjem broja 12 postiže se njegovo zrcaljenje u 21. stoljeću kao jedna od tehnika magične idejnosti koja nam u ovom djelu potiče maštu i želju za odlascima, putovanjima i povratcima. I premda je očito kako se roman Vilikon može čitati i kao parafraza Calvinovih Nevidljivih gradova, njegova zagonetnost čitatelja ne napušta sve do posljednjih stranica. Na kraju romana, na rastanku Marka Pola i Kublaj-kana, čitatelj doznaje kako se, zapravo, nalazi tek na početku čitateljske igre koju mu nudi Vilikon. Naime, Marko Polo, začetnik globalizacijskih tijekova i jedan od marketinških pionira, upozorava da se Vilikon osim po redovima može čitati i po stupcima i po dijagonalama (magičnog kvadrata broja 12) te da se čitatelj zapravo nalazi na početku, a ne na kraju svog čitateljskog pothvata. Ovim i ovakvim obratom, tekst Jasne Horvat još jednom postaje knjiga koja nije samo knjiga za pravocrtna čitanja već knjiga-igračka koja se može čitati u više smjerova, s više različitih pobuda i na više različitih načina.