Vladimir se vraća kući

Vladimir, (anti)junak romana 2084 – Kuća Velikog Jada, vraća se kući iz psihijatrijske ustanove. Povratak ne donosi ništa nova; Vladimir i dalje pogrešno rasuđuje stvarnost iz koje se povlači i zatvara u svoj psihotični svijet fantazija, simbolike, magičnosti i strahova. Njegova nesposobnost prilagodbe zahtjevima društva i sredine u kojoj živi uvlači ga u sulude interpretacije i bizaran doživljaj svijeta koji, uspoređen sa svijetom kakvog poznajemo, asocira na izvrnutu čarapu. Nismo sigurni svjedočimo li kakvoj futurističkoj distopiji ili je sve što Vladimir vidi i proživljava tek projekcija njegovih dezorganiziranih misli, plod poremećene percepcije koja se ne pokorava redu poznate nam i prihvatljive logike, već je u svojoj bizarnost slična snu, preciznije – noćnoj mori. Roman Ive Balenovića Vladimir se vraća kući morbidna je parodija na aktualna zbivanja i vladajući sustav (pseudo)vrijednosti: mahniti konzumerizam, zamršenu i kontraproduktivnu birokraciju, kronično (vjersko i sekularno) licemjerje, medijsku manipulaciju, neofašističke tendencije i sl., koji u pomaknutoj percepciji svijeta glavnoga junaka bivaju lišeni ambalažnih ukrasa te se razotkrivaju u ‘čistoći i snazi’ vlastite apsurdnosti i nakaznosti.