Vremensko utočište

U zgradi boje breskve u Zürichu, okruženoj nezaboravcima posutom livadom, zagonetni Gaustin otvara svoju prvu Kliniku za prošlost, ustanovu koja nudi inovativno liječenje oboljelima od Alzheimerove bolesti. Svaki kat minuciozno rekonstruira neko od desetljeća prošlog stoljeća omogućujući pacijentima da zakorače u sobe svoga djetinjstva, ili svojih najsretnijih godina, kako bi otključali ono što je ostalo od uspomena koje nezadrživo blijede. Pripovjedač, pisac koji ima “nos za prošlost”, postaje Gaustinov pomoćnik, a zadatak mu je prikupiti, katalogizirati i opisati važne, ali i najsitnije tragove prošlosti, od namještaja iz sedamdesetih, preko najslušanije pjesme na top-listama 1965. i čahure iz 1942., do nostalgičnih mirisa i tračaka poslijepodnevne svjetlosti. Kako šarada postaje sve uvjerljivija, sve veći broj sasvim zdravih ljudi želi u kliniku ne bi li pobjegli iz slijepe ulice svog života. A onda je prošlost krenula u osvajanje svijeta… U briljantno inventivnom romanu Vremensko utočište, svom tour de forceu, nagrađivani bugarski pisac Georgi Gospodinov propituje osobno i političko biće pozivajući nas da pogledamo u zavodljivo zrcalo sjećanja. Velika priča o vremenskim utočištima koja gradimo onda kada je budućnost otkazana, a sadašnjost nam nije više dom.