Zajednička povijest hrvatskih narječja

1. Fonologija Knjiga Zajednička povijest hrvatskih narječja govori o prvoj sintezi hrvatske povijesne dijalektologije (dosad su postojale povijesne gramatike hrvatskoga jezika Holzerova i Matasovićeva ali one nisu bile usmjerene dijalektološki). Dijelovi knjige koji se bave novijim razdobljima obiluju preciznim i relevantnim podatcima iz dijalektološke literature i iz autoričinih vlastitih istraživanja. U uvodnom dijelu iznosi se detaljna periodizacija povijesti hrvatskoga jezika te prikaz političke povijesti hrvatskih zemalja i susjednih područja od doseljenja Slavena pa sve do XX. stoljeća, potom slijedi poglavlje o starohrvatskom (IX.–XI.st.). Poglavlje o promjenama u starohrvatskom (XII.–XV. st.) najveće je i najznačajnije u knjizi jer donosi usporedni pregled glasovnih promjena uslijed kojih su nastale najvažnije razlike među hrvatskim narječjima. U poglavlju o hrvatskim narječjima u XV. st. govori se o predmigracijskom rasporedu hrvatkih narječja, a u posljednjem poglavlju govori se o srednjohrvatskom razdoblju (XV. –XVIII. st.) tj. o migracijama koje su izazivala turska osvajanja te o postanku suvremenoga rasporeda hrvatskoga narječja i njihovih govora. Knjiga Zajednička povijest hrvatskih narječja značajna je jer ispunjava veliku prazninu u našoj jezikoslovnoj literaturi, a hrvatskoj lingvistici donosi upravo ono što je nedostajalo – prikaz povijesnog razvitka svih triju hrvatskih narječja.