Zašto Bog dopušta patnju?

Znaš li uočiti povezanost između odbacivanja i kasnijih događaja, koji su ti omogućili duhovni razvoj? Znaš li zahvaljivati Bogu za „ljude-čudovišta”, za one koji su žderali tvoje osjećaje, gurali te na samo dno, iskorištavali te i zatvarali te u sebe? Nisi li upravo zahvaljujući njima naučio onu pravu molitvu te otkrio istinsku vezu s Bogom? Primjećuješ li da te samo životne oluje, bure, krizne situacije i događaji velike emotivne snage bude iz letargije, iz vegetirajućeg stanja i tako čine od tebe čovjeka, stavljaju tvoje noge na Božji put? Sotona, kako vidimo, ne samo da nas muči istinskim nemirima nego jednako tako i lažnim mirom. (…)